Vakuf
Ustanova vakufa odigrala je značajnu ulogu u razvitku svih gradskih naselja u tadašnjem Osmanskom Carstvu. Jednostavno, razvitak gradova ne može se odvojeno ni razmatrati od historije i uloge vakufa. Vakufski objekti, razne namjene, sa značajnom arhitekturom, u kojima je bio koncentriran sav vjersko-prosvjetni, kulturni i privredni život muslimana, činili su urbane kosture svih gradova.Kako je osnivanje vakufskih zaklada predstavljalo slobodno realiziranje pobožne volje njihovih osnivača, vakufski objekti činili su bazu tog razvitka pa su gradovi sa orijentalno–muslimanskom fizionomijom razvijali se stihijski.
Šta je vakuf?
Vakuf označava dobro koje neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svoje imovine, predajući je Allahu dž. š., dok prihodi ili svrha vakufa služe ljudima. Vakuf nije propisan niti naređen Kur'anom, ali na njega podstiče sam poslanik Muhamed a. s. u hadisima.Dokument kojim se opisuje vakuf zove se vakufnama. Na kraju svake vakufname stoji: “Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!”Vakuf je sredstvo za napredak u ekonomskom, kulturnom, društvenom i civilizacijskom pogledu nekog društva. Vakufnama ili vakfija su isprave o zavještanju nekog dobra u vjerske, prosvjetne, zdravstvene, socijalne, saobraćajne i dobrotvorne svrhe.
„Vakufi su u tolikoj mjeri udarili pečat nekim gradskim naseljima da su ona takvo i ime dobila, kao što su četiri naselja na Vrbasu i u porečju Vrbasa: Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Skender Vakuf i Varcar Vakuf … Varošica Kulen-Vakuf dobila je to ime poslije 1838., a dotle je nazivana Džisr-i Kebir (=Veliki Most).I dva naselja u porečju Sane: današnje selo Skucani Vakuf (kod Kamengrada) i današnji Sanski Most dobile su nazive po Vakufu. Kako je istaknuto, Sanski Most je krajem XVI i početkom XVII stoljeća nazivan kasabom Dičevo, a kasnije kasaba Vakuf, odnosno Džisr-i Sana (=Sanski Most), sve do 1878. Nije nam poznato kako je ranije nazivan Skucani Vakuf i od kada nosi taj naziv.“ (A. Handžić, ”Studije o Bosni”, str. 138; ”O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku”, POF XXV (1975), str. 139-140, 167).
Vakuf Hamza-begove džamije
Hamza-beg Biharović je, najvjerovatnije, rodom iz Kamengrada. On je podigao 1557. godine, a možda koju godinu i ranije, džamiju u Sanskom Mostu. Muvekit u autorskom djelu piše: „Hamza-beg je od starih krajiških junaka. Prije dolaska na položaj u Bosni bio je sandžak-beg Stonog Biograda. Kada je iza toga postao sandžak-beg Bosne, sagradio je jednu džamiju u palanki Kamengrad u kadiluku Stari Mejdan. I danas se ona održava i u dobrom je stanju. Ima i svoje prihode koji su za nju uvakufljeni. Neki ga vode pod imenom Biharoglu Hamza-beg“. (S. S. Hadžihuseinović-Muvekit,”Povijest Bosne”, knj. 1., str. 143).
„Da se ovdje zaista radi o današnjem Sanskom Mostu nema dvojbe zbog same lokacije Hamza-begove džamije. Tu džamiju, istina, Salih Hadžihusejnović (Muvekit) greškom stavlja u Kamengrad, ali pogriješio je valjda zbog toga što je područje Sanskog Mosta bilo uvijek u okviru nahije obližnjeg grada Kamengrada. U Kamengradu je podignuta džamija Sulejmanija kao prva džamija…Iako je u Dičevu navedena džamija podignuta dosta rano, vjerovatno početkom druge polovine XVI stoljeća, ova kasabica se vrlo sporo razvijala zbog stalnog graničnog položaja. U drugoj literaturi zna se za samo jednog bosanskog sandžak-bega Hamza-bega, koji se spominje na tome položaju 1557. godine. (A. Handžić,”Studije o Bosni”, str. 138;”O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku”, POF XXV (1975), str. 165-166).
„Mahala džamije umrlog Hamza-bega, ranijeg bosanskog sandžakbega: Mustafa-havadže, hatib; Ibrahim, muezzin; Bahtijar- havadže, imam; Hasan- halifa; Ali, muezzin; Pir- Ali, Velije; kuća: hatib 1, imam 1, muezzin 1, oženjenih 66, neoženjenih 11;Vakuf spomenute džamije: dućana 10, zakupnina godišnje 60; karavan-saraj- besplatan; mukata na zemine 30; vakufskih mlinova 13; tržni badž u spomenutom mjestu 500; badihava, mlađarina i kazne za manja krivična djela u spomenutom džematu 300; Od toga za plaće: plaća hatiba, dnevno 3; plaća imama, dnevno 5; plaća muezzina, dnevno 2; Svega: 800.“(A. Handžić, ”Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine”, sv. I/2, str. 332-334).
„U kasabi Dičevo (Sanski Most), prema popisu iz početka XVII stoljeća, u posjedu vakufa bosanskog sandžaka Hamza-bega bili zabilježeni i porezi gradskog stanovništva (bac-i bazar, resm-i arus, bad-i hava) koji su drugje redovito pripadali jednom polovinom spahiji, a drugom polovinom nadležnom sandžak-begu…Međutim, s obzirom na visinu cjelokupne aktive i na visinu plata službenika, čije su dnevnice u našem popisu označene, čini se da ovdje nešto manjka. Vjerovatno manjka intabulacija zavještenog gotovog novca, što je bila redovita pojava kod osnivanja svih vakufa u ovo vrijeme. Inače bi navedeni mlinovi donosili značajne godišnje prihode (oko 2.700 akči) da bi podmirili rashode, što je malo vjerovatno“. (A. Handžić, ”Studije o Bosni”, str. 138; ”O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku”, POF XXV (1975), str. 139-167).
Mutevelije Hamza-begova vakufa
Naime, pri nastanku vakufa određuje se mutevelija koji će brinuti o toj instituciji, a njegova dužnost je najčešće nasljedna i pripada njegovim potomcima. S obzirom na to da odavno nema direktnih potomaka vakifa Hamza-bega, prvenstvo prava na tevlijet je pripadao najuglednijem džematliji Vakufljaninu (Sanjaninu).U dokumentima se mogu pronaći neka imena mutevelija Hamza-begova vakufa:
- „458- Sanski Most- Zapisnik sačinjen kod Šerijatskog suda u Sanskom Mostu sa Huseinom Vaizovićem, mutevelijom Hamza-begava vakufa i Husom Alagićem iz Sanskog Mosta“. (ZVK- 4 Opći spisi 430-976, 1884., str. 13);
- „2316- Sanski Most- Ostavka Huseina Vaizovića na mjesto mutevelije Hamza-begova vakufa u Sanskom Mostu“. (ZVK- 38 Opći spisi 2216-2363, 1888., str. 199);
- „1828- Sanski Most – Molba Mehmeda Muhića za imenovanje mutevelijom“. (ZVK – 21 Opći spisi 1782 – 1999, 1887., str. 105);
- „2301- Vakufska komisija u Sanskom Mostu- ZVP-u: dostavlja izvještaj o uplati sredstava mutevelije Halila Ćehajića ondašnjem Poreznom uredu (bosanski jezik). L: 1.“(ZVP – 63 Opći spisi 2197–2356, 1893., str. 300);
- „2201- Vakufska komisija u Sanskom Mostu – ZVP-u: izvještava da je Osman Aganović, mutevelija Vakufa Hamza-begove džamije u Sanskom Mostu, položio preostali vakufski suvišak ondašnjem poreznom uredu (bosanski jezik). L: 10.“ (ZVP- 63 Opći spisi 2197–2356, 1893., str. 296);
- „908 – Vakufska komisija u Sanskom Mostu – ZVP-u: dostavlja molbu Osmana Aganovića, mutevelije Hamza-begove džamije u Sanskom Mostu, za kupovinu prostirke u spomenutoj džamiji (bosanski jezik). L: 5.“ (ZVP-104 Opći spisi 600-978, 1895., str. 454).
Ko su bili članovi Zemaljske vakufske komisije (povjerenstva) u Sanskom Mostu? Pored već pomenutog Huse (Islama) Alagića, jedan od članova ZVK bio je i Šerif Avdagić: „1981- Zemaljska vlada- ZVP-u: izvještava o imenovanju Šerifa Avdagića za člana Vakufske komisije u Sanskom Mostu (bosanski jezik). L: 3”. (ZVP – 108 Opći spisi 1880 – 2000, 1895., str. 470).
Vakuf star preko pola stoljeća
Zaista bi bilo zanimljivo saznati imena i ostalih mutevelija Hamza-begova vakufa. Pouzdano znamo da je i Osmanov sin, Adem Aganović, obavljao službu mutevelije.Nacionalizacija vakufske imovine, koja je nakon posljednjeg oslobođenja Sanskog Mosta 1995. godine djelomično vraćena u vlasništvo vakufa Hamza-begove džamije, rezultirala je nestankom službe mutevelije vakufa, a nastankom službe mutevelije džamije.Prema svjedočenjima starijih Sanjana teško je bilo postati mutevelijom, jer je pravo apliciranja za tevlijet bilo strogo ograničeno. Takva svijetla tradicija očuvala se sve do danas i upravo zato je Hamza-begov vakuf opstao kroz sva burna stoljeća svoga postojanja.Kratak sažetak priče o važnosti uspostavljanja te institucije izgleda ovako: Dičevo= Vakuf = Džisr-i Sana = Sanski Most. Današnji izgled Sanskog Mosta u apsolutnoj mjeri opravdava zadužbinu dobrotvora Hamza-bega.Rahmetullahi ‘alejhi!
