Štete koje već nekoliko godina uzrokuju brojni dabrovi, koji su se namnožili na obalama Sane i njenih pritoka, sve su veće, zbog čega su učestale pritužbe mještana. Naročito je ugroženo priobalno drveće koje u velikoj mjeri, zbog njihovog djelovanja, nestaje. Na udaru je u posljednje vrijeme i drveće koje raste na obalama Sane u samom središtu grada, tačnije pored šetnice ispod gradskog mosta, a posebna poslastica su im vrbe od kojih su mnoge stare i nekoliko desetina godina. Prema riječima očevidaca, dabrovi su najaktivniji u večernjim i jutarnjim satima, i toliko su se odomaćili da se uopšte ne plaše ljudi. O ovome problemu na svojoj redovnoj sjednici juče je raspravljalo i Općinsko vijeće, te je zaključeno da se od nadležnih i mjerodavnih institucija zatraži savjet i preporuka kako da se zaštiti drveće. Prisustvo ovoga problema potvrdio je i Mensur Seferović, načelnik Općine Sanski Most, istakavši kako ga građani često kontaktiraju i žale se na štete koje imaju zbog dabrova. Prema riječima sanskih ribolovaca, broj dabrova na Sani i njenim pritokama enormno se povećao u posljednjih desetak godina, kada su se vratili na ova područja, nakon što su u prijeratnom periodu, zbog velikog zagađenja, potpuno nestali iz sanskog sliva.
U Društvu sportskih ribolovaca „Devet rijeka“ iz Sanskog Mosta ističu kako povećan broj dabrova negativno utiče na vegetaciju, budući da ruše veliki broj drveća. Postoje mnogi koji smatraju da je broj dabrova porastao u tolikoj mjeri da se mora redukovati, ali da s druge strane postoji veliki pritisak društava i aktivista za zaštitu životinja koji se protive tome. Dabar nedavno skinut s crvene liste zaštićenih životinja i lov na njih je sada moguć ukoliko se dokaže njihova prekobrojnost i štetnost po okolinu. Međutim, to zahtjeva komplikovanu proceduru i pribavljanje velikog broja različitih dozvola i odobrenja. Dabrovi su na ove prostore dospjeli iz susjedne Hrvatske, gdje su nestali krajem devetnaestog vijeka, ali su u okviru velikog projekta prije dvadesetak godina vještački nastanjivani. Mogu opstati samo u nezagađenim vodama, pa su i njihove migracije usmjerene ka onim prostorima gdje su rijeke čistije. Nemaju neprijatelja u prirodi što doprinosi njihovom ubrzanom razmnožavanju i reprodukciji.
