U selu Biljani kod Ključa, ovih dana je obilježena 30. godišnjica jednog do najvećih zločina koji su počinjeni nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. U danima zločina, 10. jula 1992. godine, pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga izvršili su pokolj i egzekuciju više od 200 muškaraca, žena, djece i staraca. U sklopu obilježavanja zločina u Biljanima, kojeg mnogi karakterišu i genocidom nad bošnjačkim stanovništvom ovoga kraja, upriličena je posjeta masovnim grobnicama u kojima su pokopana tijela žrtava. Također, dio obilježavanja je i „Marš spasa“, kojim se evociraju uspomene na put kojeg su iz Biljana do slobodne bihaćke teritorije prošli borci Armije RBiH s ovoga područja, te se potom uključili u jedinice Petog korpusa. Tokom napada srpskih snaga na Biljane počinjeni su stravični zločini, ubijeno je oko 200 nedužnih mještana, a njihova tijela bačena o masovne grobnice. Prema mišljenju Muje Begića, šefa područnog odjela Instituta za nestale osobe BiH, iako ne postoji sudska presuda, sve činjenice idu u prilog tome da se ono što se dogodilo u Biljanima može okarakterisati kao genocid. U sklopu ovoga događaja upriličena je i izložba umjetničkoih radova Muamera Omanovića, umjetnika s ovih prostora koji živi i radi u Austriji. Omanović je na svojim slikama ovjekovječio patnje nedužnih žrtava i putem umjetnosti uputio snažnu poruku javnosti.
Zločin u Biljanima je do danas ostao nekažnjen i za njega je osuđen samo jedan čovjek, Marko Samardžija, koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona srpske vojske naredio masakr i sudjelovao u njemu. Osuđen je na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, a presudom su potvrđeni navodi iz optužnice o masovnim zločinima protiv bošnjačkih civila.
