Na lokalitetu Kriva cesta, udaljenom nekoliko kilometara od centra Sanskog Mosta, danas je obilježena godišnjica zločina koji je počinjen nad sedamnaest civila bošnjačke nacionalnosti koji su svirepo likvidirani na ovom mjestu. Danas se navršilo 30 godina od stravičnog zločina koji je počinjen na početku agresije na općinu Sanski Most, nad 17 uhapšenih građana Sanskog Mosta bošnjačke nacionalnosti, koji su na ovom mjestu, od strane pripadnika srpskih snaga najprije fizički zlostavljani, a potom ih se natjeralo da sami sebi iskopaju grobnice. Poslije toga ovi nevini ljudi brutalno su likvidirani. Njihova tijela su nakon toga uklonjena, neka su bačena u Sanu, a većina tijela pokopana je u masovnu grobnicu na mezarju Greda. Predsjednik Udruženje logoraša općine Sanski Most, Sadmir Alibegović, istakao je kako se radi o jednom od najbrutalnijih zločina počinjenih tokom agresije na području sanske općine.
O zločinu na Krivoj cesti u poslijeratnom periodu svjedočili su preživjeli. Rahmetli Ahmet Zulić bio je jedan od očevidaca i neposrednih svjedoka zločina i o onome što je vidio, svjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću i Slobodanu Miloševiću. Zločin počinjen na ovom mjestu dokazan je i presudama Haškog tribunala u nekoliko slučajeva, čime je i sudski nedvojbeno utvrđeno kako se on uistinu dogodio. I pored toga, direktni izvršioci ovog zločina i dalje nisu osuđeni, iako se pred domaćim sudovima vodi postupak protiv nekoliko osumnjičenih. O tome je govorio Enes Eminić, čiji je otac ubijen na ovom mjestu, istakavši da je nedavno obustavljen postupak protiv jednog od osumnjičenih, zbog njegove smrti. Njega su o tome obavijestili iz nadležne pravosudne institucije, i on je ovom prilikom pročitao dopis koji mu je nedavno stigao.
Organizator ovog obilježavanja bilo je Udruženje logoraša općine Sanski Most, a ovom prilikom delegacije su polaganjem cvijeća na spomen obilježje i učenjem fatihe odali počast nevinim žrtvama. Još jednom je istaknuto kako naredbodavci i izvršitelji zločina ni poslije tri decenije nisu privedeni licu pravde niti su odgovarali za počinjene zločine. Za mnoge od njih otkucava biološki sat i postoji velika vjerovatnoća da nikada neće biti procesuirani. Naglašeno je da je istinu o ovom i drugim zločinima potrebno neprestano ponavljati, kako se tragični događaji iz 1992. godine ne bi zaboravili i izbrisali iz sjećanja.
