MIRIS DESTANOVIH LEPINJA

Ramazanske lepinje iz pekare Destana Ćunaja, već decenijama su neizostavni dio iftarske sofre kod Sanjana. Svako ko ih je probao potvrdiće kako one imaju poseban ukus, a svojim mirisom i svježinom ispune porodične domove dajući iftarskim svečanostima posebnu čar.

Posjetila smo pekaru “kod Destana”, kako je Sanjani u kolokvijalnom govoru uobičavaju zvati, te zatekli užurbanu radnu atmosferu. Radnici istovremeno pripremaju tijesto, oblikuju i slažu lepinje za pečenje te ih potom ubacuju u peći. Ono što ovu pekaru izdvaja u odnosu na druge je što se lepinje peku na tradicionalan način, u krušnoj peći na drva, a tokom pripreme tijesta koristi se prastara receptura. Sam vlasnik kaže kako nema neke posebnosti u pripremi tijesta, ali da tokom pripreme postoji mala tajna koju ne želi otkriti. Dodaje kako u mirisu i okusu  ramazanske lepinje glavnu ulogu igra ćurokot, začin kojim se posipaju vruće lepinje nakon čega dobijaju poseban miris i aromu.

Tokom cijelog dana vrijedne ruke pekara pripremaju lepinje koje napslijetku  dospijevaju do postača. “Tokom cijelog dana pečemo lepinje, tako da ih građani u svakom trenutku mogu kupiti vruće. Posebno nam je drago da je u tradiciji ostalo i to da stari i mladi Sanjani dođu pred iftar kako bi kupili vrele lepinje”, ističe Ćunaj.  Prisjeća se kako je u Sanski Most došao prije više od četrdeset godina iz Travnika, gdje je završio pekarski zanat. Kaže kako se on vijekovima prenosi s koljena na koljeno unutar ove porodice koja je prije više od stotinu godina na prostore Bosne i Hercegovine doselila iz okoline Prizrena. U poslednjih nekoliko godina Ćunaj je penziji, a posao vodi njegova supruga i sinovi. Imidž su izgrađivali kroz dugi niz godina, i danas su njihovi proizvodi nezaobilazni dio gastronomske ponude u gradu na Sani.

MIRIS DESTANOVIH LEPINJA

| Vijesti |