Ručno branje i perušanje kukuruza, u neka davna i nama ljepša vremena, dolaskom jeseni, bio je neizostavni društveni događaj koji se vezao za svako selo. Danas se to svelo na narodni običaj, pomalo zaboravljen, ali i dalje postoje sredine u kojima se ova tradicija nastoji ponovo oživjeti, i sačuvati od zaborava. U selu Poljak, nedaleko od Sanskog Mosta, ovaj nesvakidašnji događaj okupio je veliki broj berača i perušača, koji su iskoristili lijep jesenji dan, da ponovo kao nekad na ovakav način beru i perušaju kukuruze. Na jednoj parceli u ovom selu već u jutarnjim satima zatičemo prve berače. Pravi se raspored, zauzimaju se redovi, i hodajući počinje branje. Klipovi od kukuruza se stavljaju u sepete, i tako napunjeni istresaju se u traktorske prikolice. Među najstarijim beračima je Veronika Grgić, koja ne krije zadovoljstvo što je nakon dugo godina, veliki broj omladine ponovo došao u svoje rodno mjesto. Na ovu ideju, kako kaže sasvim spontano, došao je Zvonko Kaurinović, koji trenutno živi u Zagrebu. Kako kaže, još na proljeće je na ovoj parceli zasadio kukuruze, samo da bi se danas mogli svi skupa okupiti. Nije bitan urod, nego druženje, i da se mladi podsjete kako se nekada na selu živjelo. Putem društvenih mreža povezao je okupio svoje susjede, prijatelje i rodbinu iz svih krajeva svijeta.
Završetkom branja, kukuruz se odvozi kući, odnosno u dvorište na otvorenom, i dolaskom mraka, počinje perušanje. Polako dolaze perušači, okuplja se rodbina i prijatelji iz susjednih sela, sjedaju u krug oko nagomilane hrpe i počinje perušanje. Većina njih nakon 30 godina ponovo prisustvuje ovakvom događaju, koji ih vraća u nekadašnja vremena, prema kojima i dalje gaje neskrivene emocije. Među njima su i Nikola Grgić iz Sasine, te Josip Kaurinović iz Poljaka. Poziv na druženje nije mogao da odbije ni Marijan Zdravković, inače iz Briševa, a za ovu priliku doputovao je iz Zagreba, i kako kaže ovakve prilike se ne propuštaju.
Iz Zagreba je stigao i Drago Komljenović – Ćićanov. Ovo ga vraća u mladost, i vrijeme kada je na ovom području postojalo 19 mlinica. Sam čin perušanja bio je društveni događaj, na kojem su se mogli saznati sve važne informacije iz vlastitog ili susjednog sela, prepričavali su se događaji, zbijale šale, bilo je i ogovaranja, a mladići su imali priliku i da na poseban način izjave ljubav prema simpatiji. Inspirisan ovim događajem, kojem ponovo prisustvuje nakon tri decenije, iskoristio je ovu priliku, i napisao posebnu pjesmu s kojom je zabavio perušače. Već sutra, mnogi od njih vraćaju se svojim svakodnevnim životnim obavezama, i drugim gradovima i državama u kojima žive, međutim, iako će poslije svega biti umorni, ovo okupljanje je poslužilo da se duhovno obnove, i napune baterije, i puni pozitivni utisaka čekaju narednu godinu i novo perušanje.
