Nekoliko predaja i ruševina danas je sve što podsjeća na prisustvo Bošnjaka u selu Podvidača. Godine prolaze, sjećanja blijede, a ruševine se dodatno urušavaju. Još i danas na ovome području mogu se razaznati ostaci nekadašnje Biščevića kule, te stare džamije u selu Podvidača. Ostaci srednjovjekovne kule sjećaju na begove Biščeviće koji su u ovome kraju posjedovali imanja i posjede.
Kula se nalazila na dominatnom uzvišenju, odakle se prostirao pogled na brojna uzvišenja i doline, a poznato je kako je Murat beg Biščević bio poslednji stanovnik kule. Poslije uspostave socijalističke vlasti i agrarne reforme, begovi Biščevići su ostali bez posjeda, te su njihovi potomci odselili u selo Modru. Nedaleko od Biščevića kule i danas su vidljivi ostaci jedne od najstarijih džamija na ovim prostorima. Ne postoje tačni podaci o njenoj izgradnji, ali se pretpostavlja kako je stara više stotina godina, a o tome svjedoči i to što je sagrađena od kamena. Zanimljivo je kako je džamija bila u funkciji sve do 1954. godine kada je napuštena i potom prepuštena propadanju. O tome koliko ne poznajemo, ne proučavamo i ne cijenimo vlastitu prošlost, možda najbolje svjedoči ovaj primjer. Još malo i neće biti ničega, jer danas mnogi Bošnjaci ne vole pisati, istraživati svoju prošlost, niti je pamtiti. Relevantne institucije također ne reagiraju. Važnije je asfaltirati tristo metara puta pred izbore nego obnavljati tamo nekakve stare džamije i kule. A stara, već dobro provjerena izreka kaže da narod koji ne poštuje svoju prošlost ne može očekivati da ima svijetlu budućnost.
