U ozračju Božića, najradosnijeg kršćanskog blagdana, malobrojni mještani Stare Rijeke, koja je udaljena desetak kilometara od Sanskog Mosta, imaju druge probleme. Put koji prolazi kroz ovo selo već godinama je u katastrofalnom stanju, loše se održava, a posljednje poplave su ga na pojedinim mjestima učinile gotovo neprohodnim. Selo Stara Rijeka, udaljeno petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, poslije rata podijeljeno je međuentitetskom linijom razdvajanja. Ovo mjesto je tokom agresije na našu zemlju pretrpjelo strašna razaranja, stanovnici su protjerani i danas veoma mali broj prijeratnih žitelja živi u svojim domovima. Sem toga, Stara Rijeka je komunikacijski izolovana i kako se čini, zaboravljena od svih. Dokaz tome je putna komunikacija, put R-406, koji je u nadležnosti Regionalne direkcije za puteve USK. Put je godinama u jako lošem stanju, njime je teško saobraćati, a poslednje poplave su ga devastirale na više mjesta. Iako iz pomenute direkcije već godinama daju obećanja o tome da će put bolje održavati, a bilo je i obećanja da će on biti asfaltiran na dionici od Starog Majdana do entitetske linije razgraničenja, sve je ostalo samo mrtvo slovo na papiru. O tome svjedoči i Šefik Vojniković, mještanin susjednog Starog Majdana. Ismet Bešić je dugo godina bio predsjednik Mjesna zajednice Stari Majdan, kojoj pripada Stara Rijeka. Bešić kaže kako niti jedna vlast do sada nije imala razumjevanja za ovaj put. U domu Sofije Atlije u Staroj Rijeci ovih dana vlada Božićna atmosfera, u posjetu su joj došli sin, kćerka i komšije, ali staricu najviše muči problem puta.
Kaže kako je u proteklim godinama pisala brojna pisma o ovome problemu, slala ih na razne adrese, ugošćavala predstavnike Direkcije za ceste USK i ništa. Gordana Medved je rođena u Staroj Rijeci i rado dolazi u rodni kraj iz Njemačke gdje sada živi. Kaže kako je uvijek žalosti situacija oko puta u zanemarenost sela od strane vlasti. Prije rata u Staroj Rijeci je živjelo oko 1700 stanovnika. Većina njih su danas u Republici Hrvatskoj ili nekoj zapadnoevropskoj zemlji. Danas u selu živi tek nekoliko desetina mještana i radi se mahom o licima u starijoj životnoj dobi. Nekada je selo imalo dvadeset autobuskih linija, a danas nema ni jedne. Briga oko puta i elementarnih životnih potreba, kako smatraju preostali mještani, najmanje je što vlasti mogu učiniti za ovo mjesto.