SANSKI MOST – GRAD KOJI MI JE UZEO MLADOST, A PODARIO NEPROLAZNE USPOMENE

SANSKI MOST – GRAD KOJI MI JE UZEO MLADOST, A PODARIO NEPROLAZNE USPOMENE


Srijeda, 14 Oktobra, 2026

Svaki čovjek nosi u sebi jedno mjesto koje mu je obilježilo mladost, a za mene je to, bez sumnje, Sanski Most. U tom prelijepom gradu, radeći punih četrdeset godina u „Elektroprenosu Bosne i Hercegovine“ (Pogon Banja Luka) kao koordinator i instruktor za dalekovode visokog napona, ostavio sam dio svog života. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka profesionalni put nas je vodio četiri puta godišnje u detaljan pregled magistralnog dalekovoda 220 kV koji je povezivao Hidroelektranu Jablanica i trafostanicu 110 kV Mraclin kod Velike Gorice. Iako su u Bosni i Hercegovini postojala četiri pogona, uzajamno smo se pomagali, pa mi je ovaj dinamičan posao omogućio da prođem, boravim i prenoćim u svakom hotelu u Bosni i Hercegovini, te da upoznam sva njena brda, sela, rijeke, puteve i jezera.

Na tim redovnim terenskim rutama, naša glavna stanica bila bi Sanski Most, gdje bismo se zaustavili i ostajali najmanje tri dana. Najčešće smo bili smješteni u tada novom, tek izgrađenom hotelu „Sanus“ – divnom zdanju ispred kojeg se prostirao prelijepo uređeni travnjak sa puno cvijeća. Sanski Most je, koliko mi je poznato, jedinstven grad sa devet rijeka i prelijepim vodopadima. Imali smo dovoljno slobodnog vremena da obiđemo sva okolna mjesta te da posjetimo Sanicu i uživamo u njenim čuvenim vodopadima. Sanski Most je površinski velika, ali ujedno i najljepša opština sa puno rijeka, vodopada, velikih kompleksa šuma i prirodnih ljepota. Tokom rada obišao sam i rudnik Kamengrad, Fajtovce, kao i Lušci Palanku gdje imam rodbinu. U Lušci Palanci sam čak jednom i lično prespavao u onom malom, tamošnjem motelu. Pamtim i prizore iz Oštre Luke, gdje su vrijedni ljudi na zaprežnim kolima vozili gljive i prodavali ih ondašnjoj zadruzi, a cijeli taj otkup u to vrijeme uspješno je vodio „Agrokomerc“. Te šume su bukvalno bujale od gljiva, pa bismo ih mi, pri povratku kući, uz samu cestu redovno kupovali od domaće djece. Sjećam se da smo jednom svi iz ekipe morali zajedno prespavati jednu noć u tom malom motelu u Oštroj Luci, jer te večeri u hotelu „Sanus“ uopšte nije bilo slobodnog mjesta.

Ipak, uz sve lijepe dane, sa terena se veže i jedna ružna uspomena koja se odigrala na potezu između Sane i Ključa. Nas desetak sa terena odlučilo je da napravi predah, pa smo uz samu obalu rijeke pekli jagnje na ražnju. Nakon što smo se svi pomalo opustili, jedan od naših kolega se puno napio, izgubio kontrolu i iznenada nas napao šiljatim ražnjem. Jedva smo uspjeli da ga savladamo i ubacimo u naš minibus koji je vozio dobri Anto Bujdo. Anto nas je dovezao do hotela, gdje smo ratobornog kolegu zaključali u sobu sve dok se potpuno ne otrijezni. Naš vozač Anto Bujdo preminuo je prije tri godine u svojoj 88. godini života, ali uspomene na njega i naše zajedničke terene ostaju vječne. Danas, kada je radni vijek iza mene i kada se kao penzioner osvrnem unazad, shvatam da je ovo bila jedna prelijepa ispovijest i istinsko sjećanje na stara, dobra vremena.

Radovan Jazić

SANSKI MOST – GRAD KOJI MI JE UZEO MLADOST, A PODARIO NEPROLAZNE USPOMENE

Sanski Most |