SANSKI VITEZ S MAKAZAMA

Zlatno vrijeme krojačkog zanata odavno je iza nas i sve je manje onih koji se danas uspješno bave tim drevnim zanatom. Esad Budimlić iz Sanskog Mosta,  ljubomorno čuva i njeguje porodičnu tradiciju dugu desetinama godina. Kaže kako je ljubav prema ovom zanatu naslijedio od oca, nekada poznatog i uglednog sanskog krojača i da se niti jednom u životu nije dvoumio čime se baviti.

Prisjeća se da je još kao sedmogodišnji dječak savladavao prve korake ovog posla ušivajući dugmad i tako praveći prve krojačke korake. „Otac me je poslao na Tekstilni fakultet u Zagreb i po završetku studija vratio sam se kući i zaposlio u lokalnoj fabrici trikotaže. Bila su to dobra vremena, kada je tekstilna industrija cvjetala na ovim prostorima, ali sve što je dobro ima i svoj kraj“, prisjeća se Budimlić. Kaže kako se, nakon ekonomske propasti firme u kojoj je radio, skupa sa suprugom, odlučio posvetiti porodičnom biznisu.

„Ovo je posao koji radim iz ljubavi, jer sam odrastao ispod očevog krojačkog stola, a najdraže igračke u djetinjstvu bile su mi makaze i šivaće mašine. Istina, danas je posla manje nego što je bilo u prošlosti, ali se ipak od ovog zanata može pristojno živjeti“, kaže on. U porodičnoj manufakturi Budimlićevih danas se proizvode brojni i raznovrsni proizvodi od tekstila te nude razne usluge šivenja, prepravki i slično. Vlasnik kaže kako je tržište danas prezasićeno jeftinom i nekvalitetnom robom koja se uvozi iz Kine, Turske i drugih zemalja, ali da još uvijek mušterija koji cijene istinski kvalitet. „Radimo odjeću po mjeri i to najčešće tako što mušterije same izaberu i donesu materijal i mi ga potom oblikujemo prema njihovim potrebama. Ipak, najviše posla danas se odnosi na popravke već kupljene robe, skraćivanje rukava ili nogavica, sužavanje i slično“, kaže Budimlić. Objašnjava kako se svako ne može baviti krojačkim zanatom, jer taj posao ipak traži određene osobine.

„Na prvom mjestu morate voliti posao, a potom krojača mora krasiti strpljivost, preciznost i vještina. Kad se oblikuje materijal, recimo, treba dosta raditi s makazama, a tada vam lako strada zglob, kao što je slučaj kod mene“, dodaje uz smijeh. Iako je napredak tehnologije u značajnoj mjeri promjenio krojački zanat, ističe kako tradicionalne metode proizvodnje ipak imaju određene prednosti. „U masovnoj proizvodnji sve je podređeno brzini, a sve što je brzo to je i kuso. Ne volim stvari raditi brzo i da me neko opterećuje rokovima, ali za kvalitet onoga što uradim garantuejm životom“, kaže on.

Ovaj sanski vitez s makazama kaže kako za krojače ima posla i pored svih ekonomskih i drugih poteškoća u društvu, i uvjeren je kako ovaj stari zanat nikada neće izumrijeti.

Zlatan Čekić

SANSKI VITEZ S MAKAZAMA

| Vijesti |