TERMOELEKTRANA KAMENGRAD DONOSI NEMJERLJIVU EKONOMSKU KORIST

Intervju: načelnik Općine Kakanj, Nermin Mandra

Izgradnja velikih energetskih objekata je razvojna šansa za Bosnu i Hercegovinu i ne smijemo je olako propustiti, smatra načelnik Općine Kakanj, Nermin Mandra. Prema njegovom mišljenju, projekat Termoelektrane „Kamengrad“ donosi višestruke prednosti za ekonomski razvitak Sanskog Mosta, a građanima je potrebno predočiti sve pozitivne i negativne stvari oko jednog takvog projekta. Mandra tvrdi kako su negativni uticaji ovakvih energetskih postrojenja po životni okoliš, zahvaljujući modernim tehnologijama, danas svedeni na najmanju moguću mjeru, a kao primjer navodi upravo današnje stanje u Kaknju. Ovaj diplomirani energetičar dugo godina proveo je na rukovodećim pozicijama u Termoelektrani „Kakanj“ i jedan je od najkompetentnijih sagovornika na ovu temu.

Načelniče Mandra, informisani ste o planovima i aktivnostima vezanim za izgradnju Termoelektrane Kamengrad, nadomak Sanskog Mosta. Kao prvi čovjek jedne lokalne zajednice, koja već decenijama živi i razvija se uz takvo energetsko postrojenje, šta biste poručili Sanjanima?

MANDRA: Ja se snažno zalažem za realizaciju energetskih projekata, jer smatram da je tu privredna šansa Bosne i Hercegovine. I Termoelektrana „Kamengrad“ je velika ekonomska šansa za Sanski Most, radi se o investiciji od preko milijardu maraka i pomislite šta bi ona značila za privredni razvitak ne samo vaše općine, nego cijele zemlje. Termoelektrana i Rudnik u Kamengradu generisali bi otvaranje velikog broja radnih mjesta, a samo na osnovu koncesionih naknada općina Sanski Most bi na godišnjem nivou inkasirala, prema mojim procjenama, oko šest miliona maraka. Po principu ekonomske multiplikacije to bi preporodilo privredni život na tim prostorima. Slažem se s mišljenjem da je ekonomska budućnost Bosne i Hercegovine otvaranje srednjih i malih preduzeća, ali moram dodati i energetskih objekata, jednostavno tu leži naša šansa da poboljšamo životni standard i spriječimo odlazak mladih ljudi van granica zemlje. Evo, mi već duže vrijeme lobiramo za izgradnju još jednog energetskog bloka u našoj Termoelektrani koji bi nam omogućio dodatna zapošljavanja, ali i realizaciju nekih generacijskih projekata. Poznato vam je da se čitav Kakanj grije zahvaljujući Termoelektrani, a izgradnjom novog bloka snage 300 megavata, sem povećanja u proizvodnji električne energije i broja radnih mjesta, stvorilli bismo uslove da toplotnu energiju izvozimo u Sarajevo i Zenicu. Ako se ja, kao čovjek koji je rođen pored Termoelektrane i koji je svoj život vezao za Kakanj zalaže za ovakve projekte, onda je jasno šta mislim o njima. Zahvaljujući svom radnom i životnom iskustvu smatram da sam mjerodavan da govorim o dobrim i lošim stranama ovih projekata i otvoreno sam u prošlosti govorio o njima. Mi Kakanjci pamtimo dramatična vremena, kada je bilo nemoguće živjeti uz Termoelektranu, ali ja vas uvjeravam da je stanje danas neuporedivo s onim kako je bilo u prošlosti. Shvatam da ljudi u Sanskom Mostu imaju strahove jer se prvi put susreću s ovakvim projektima, zbog toga je značajno da se razgovara s građanima i da im se predoče sve potrebne informacije. Najveći su strahovi vezani za ekologiju, ali ja vas uvjeravam, ukoliko se ispoštuju svi domaći zakonski propisi i evropske direktive vezane za zaštitu okoliša, mislim da nema mjesta tim strahovima. Kažem još jednom, moraju se izmjeriti sve prednosti i štete, a ja vas uvjeravam da su ekonomske koristi nemjerljive.

Kakanj je grad u kojem već duže od šest decenija postoji i radi Termoelektrana. Šta ona znači za ovu lokalnu zajednicu?

MANDRA: U Kaknju je sve podređeno Termoelektrani i Rudniku. Ovaj grad prije 120 godina nije imao ovakav izgled, postojalo je tu svega nekoliko desetina kuća. Ugalj se na ovim prostorima eksploatiše punih 115 godina, a termoelektrana postoji već 62 godine. Decenijama je u Kaknju sve podređeno ovim preduzećima i možda mi Kakanjci imamo neke navike da se nismo prilagodili uslovima slobodne tržišne ekonomije, možda nismo dovoljno poduzetni kao u drugim sredinama, ali generalno je to tako u industrijskim gradovima gdje su ekonomski giganti za sebe vezali veliki broj zaposlenih. Nekada je u Kaknju Rudnik zapošljavao preko 4000 ljudi, Termoelektrana 1500, a Tvornica cementa nekoliko stotina radnika i svi smo mi u tom nekom energetskom filmu.

Ipak, industrijski giganti u Kaknju i danas zapošljavaju veliki broj radnika i dalje su nosioci ekonomskog razvitka Vaše lokalne zajednice?

MANDRA: Danas je broj zaposlenih u ovom preduzeću manji, što je posljedica tehnoloških osavremenjavanja, ali se i dalje značajan broj radnih mjesta veže za ove proizvodne oblasti. Danas u Termoelektrani Kakanj radi 650 zaposlenika i radi se o ljudima koji su direktno vezani za proces neposredne proizvodnje, a značajan je i broj indirektno zaposlenih radnika , mahom u uslužnim i sporednim djelatnostima koje opslužuju Termoelektranu i taj broj iznosi nekoliko stotina. Podsjetiću vas da ona posjeduje tri energetska bloka ukupne snage 450 megavata, a da u „Rudniku Kakanj“trenutno radi 1800 radnika.To je veliki broj radnih mjesta koji generišu ekonomski razvitak čitavog Kaknja.

Kolika je danas prosječna plata radnika koji su zaposleni u Termoelektrani i Rudniku u Kaknju?

MANDRA: Zaposlenici u Rudniku imaju najveću prosječnu platu, kada je riječ o svim ostalim rudnicima u Bosni i Hercegovini i ona se kreće između 1300 i 1400 maraka, dok je u Termoelektrani prosječna plata 1600 maraka. Upravo zbog visokih ličnih dohodaka u ove dvije firme, prosjek plate u Kaknju iznosi 976 maraka i to nas svrstava u sami vrh kada je riječ o visini ličnih primanja u Zeničko dobojskom kantonu, pa moram reći i šire. Visoki lični dohoci generiraju povećanu potrošnju što je, po ekonomskim zakonitostima, glavni preduslov za privredni razvitak i to se danas vidi u Kaknju.

Kakve benefite Općina Kakanj danas uživa od toga što na njenoj teritoriji egzistiraju ovi veliki industrijski giganti?

MANDRA: Značajne, jer moram reći kako godišnja koncesija od Termoelektrane iznosi 6,5 miliona maraka i to su sredstva koja se direktno uplaćuju u općinski budžet. Koncesiona davanja Rudnika iznose milion maraka, tako da su sve to skupa značajni prihodi za lokalnu zajednicu. Godišnji budžet Kaknja iznosi 23 miliona maraka i to nas svrstava u lokalne zajednice s najvećim budžetom ako se ima u vidu da broj stanovnika, prema poslednjem popisu, iznosi 38 hiljada. To nam omogućava da planiramo ekonomski razvoj i projekte od kojih će korist imati svi građani. Sem toga, ove firme već decenijama pomažu društveni život, kulturu i sport. Poznato je da Kakanj ima uspješne klubove u svim sportovima,  a bez ulaganja to ne bi bilo moguće.

Protivnici izgradnje termoelektrana kao argument najčešće koriste konstataciju da su one najveći zagađivači životnog okoliša, da negativno djeluju na prirodu i okoliš, a naposlijetku i na zdravlje ljudi. Koliko se svi ovi problemi danas osjećaju u Kaknju?

MANDRA: Kao što sam rekao, kompletan razvoj Kaknja bio je podređen Termoelektrani i Rudniku. Potpuno je drugačija situacija kada se jedan formirani centar urbanog života dopunjuje ozbiljnim industrijskim postrojenjima, kao što je recimo slučaj kod vas i tome se mora pristupiti na potpuno drugačiji način. Podsjetiću vas da su u prošlosti o Kaknju snimani filmovi kao o mjestu sa velikim ekološkim zagađenjem. Zaista, bili smo jedna od najzagađenijih sredina u BiH jer su sva ta postrojenja rađena davno, u vrijeme kada se o zaštiti životne okoline nije ni vodilo računa, niti je ta vrsta tehnologije bila razvijena kao danas. Uvjeravam vas, stanje od prije dvije decenije nikako se ne može porediti sa situacijom kakva je danas. Prije rata emisija prašine po jednom metru kubnom iznosila je preko 1000 miligrama, a danas je svega petnaestak miligrama. Zahvaljujući brojnim projektima ugradnje savremenih tehnoloških sistema za sprečavanje štetnih emisija građani danas uopšte ne osjećaju štetnost prašine. Ono što je problem u Kaknju jeste povećana emisije sumpor dioksida, a to je posljedica toga da su postrojenja u našoj Termoelektrani toliko stara da ne pomaže niti ugradnja najsavremenijih tehnologija za odsumporavanje niti ima ekonomske računice za tim. Mi se zalažemo za izgradnju još jednog energetskog bloka u našoj Termoelektrani čija bi snaga iznosila 300 megavata i koji bi imao savremenu tehnologiju za desumporizaciju koja bi pokrila štetne emisije iz preostalih blokova, čime bi riješili i ovaj, trenutno najveći ekološki problem u Kaknju.  Moram naglasiti kako se moderne termoelektrane danas obavezno grade s takvim tehnologijama jer je jednostavno riječ o evropskim standardima koji se moraju poštovati prilikom izgradnje. Znači vi ste u mnogostruko povoljnijem položaju u odnosu na Kakanj, jer možete insistirati na ovim važnim stvarima dok mi takvu priliku u prošlosti nismo imali.

TERMOELEKTRANA KAMENGRAD DONOSI NEMJERLJIVU EKONOMSKU KORIST

| Vijesti |